Opismenjavanje kao obrazovna struktura dugog trajanja

Opismenjivanje stanovništva bilo je jedan od prioriteta terezijanske reforme školstva jer je pismeni podanik mogao brže razumjeti gospodarske reforme kojima su državne institucije nastojala povećati svoju moć. Za tadašnje razdoblje nemamo točnih podataka o nepismenosti, ali ako uzmemo u obzir da je još sredinom 19. stoljeća u Slavoniji bilo gotovo 90 posto nepismenih stanovnika krajem 18. stoljeća situacija sigurno nije bila povoljnija. Naprotiv možemo pretpostaviti da je oko 97 posto stanovnika bilo nepismeno. Da bi se povećala pismenost stanovništva pravo na osnovno obrazovanje dobila su sva djeca bez obzira na socijalnu, vjersku, etničku i spolnu pripadnost. Unatoč tome što je protomodernizacija školstva u Valpovu i okolici započela još 1774. godine sve do Mažuranićeve reforme školstva 1874. nije bilo većih pomaka u opismenjavanju. O slabim pomacima na tom polju najbolje govori podatak da je 1869. gotovo 90 posto seoskog stanovništva u Hrvatskoj bilo nepismeno. Situacija se samo djelomično popravila do kraja 19. stoljeća jer su promjene u školstvu tekle vrlo sporo zbog permanentnog nedostatka novca. Tako je Banska Hrvatska u 20. stoljeće ušla s 50 posto nepismenih stanovnika što je tadašnje hrvatsko društvu stavljalo u kategoriju vrlo slabo razvijenog društva. Koliko je Hrvatska bila na periferiji u Austro-Ugarskoj Monarhiji pokazuje podatak prema kojem je početkom 20. stoljeća u Donjoj Austriji bilo samo 5 posto nepismenih stanovnika.

Kad se postotak nepismenih u Banskoj Hrvatskoj promotri na županijskoj razini može se zaključiti da je Virovitička županija s 48 posto nepismenih muškaraca i 51 posto nepismenih žena 1900. godine poprilično zaostajala za središnjim pokrajinama Austro-Ugraske Monarhije. Unutar Virovitičke županije u Osječkom kotaru, u sklopu kojeg se nalazilo Valpovo s okolicom, bilo je 1904. godine 40 posto nepismenih u dobi od 12 do 50 godina života. Stoga ne čudi što je društvo za opismenjavanje odraslih Prosvjeta svoje knjižnice otvorilo u Valpovu i Bizovcu. Svi polaznici tečaja za nepismene od Prosvjete su besplatno dobivali početnice, pisanke i olovke, te nagradne knjige nakon završnog ispita. Hrvatska je vlada 1906. za angažman u smanjivanju nepismenost na području valpovačke okolice nagradila ove učiteljice i učitelje: Mariju Pelc iz Valpova (na slici), Ružicu Penc iz Brođanaca, Đuru Čordašića iz Ivanovaca, Franju Kralja iz Veliškovaca, Franju Biffla iz Satnice, Miju Magdića iz Habjanovaca, Stjepana Jobsta iz Bizovca, te Josipa Mesića i Adama Kocha iz Valpova.

Dinko Župan