Ivana Horbec, “Lingua monarchica an der Peripherie. Die Rolle der deutschen Sprache im politischen und sozialen Leben Kroatiens im 18. Jahrhundert”

U ovogodišnjem izdanju časopisa Jahrbuch des Bundesinstituts für Kultur und Geschichte der Deutschen im östlichen Europa koji tematizira povijest njemačkoga jezika u istočnoj i jugoistočnoj Europi obuhvaćena su i istraživanja provedena u okviru projekta “Od protomodernizacije do modernizacije školstva u Hrvatskoj”.  Tematski broj na primjeru njemačkoga jezika ispituje značaj, uporabu i promjene jezika u raznim društvenim i kulturnim okolnostima, osobito u multijezičnim sredinama.

Sadržaj:

Jörg Meier: Vorwort

Hermann Scheuringer:
Einst privilegiert, dann geächtet, nun wieder geschätzt oder nur genutzt? Status und Perspektiven des Deutschen in Ostmittel- und Südosteuropa

Ivana Horbec:
Lingua monarchica an der Peripherie. Die Rolle der deutschen Sprache im politischen und sozialen Leben Kroatiens im 18. Jahrhundert

Elisabeth Knipf-Komlósi, Marta Müller:
Zwischen Vitalität und Aufgabe. Dynamische Aspekte in der Sprache der deutschen Minderheit in Ungarn

Agnes Kim, Stefan Michael Newerkla:
Das Paradox der Toleranz. Sprachliche Nationalisierung des Mittelschulwesens in Böhmen und Mähren im langen 19. Jahrhundert

Stefaniya Ptashnyk:
Deutsch im Bildungswesen Lembergs zwischen 1905 und 1925

Csaba Földes:
Xenismen in der auslandsdeutschen Pressesprache. Reflexionen anhand der Moskauer Deutschen Zeitung

Egita Proveja:
Die Rigasche Hausfrauen-Zeitung 1884–1906. Inhalte und Textsorten. Eine Studie zur deutschbaltischen Mediengeschichte

Irena Bogoczová, Kai Witzlack-Makarevich:
Die Westteschener Mundart der autochthonen polnischen Minderheit im Teschener Schlesien (Tschechische Republik)

Gerd Hentschel:
Das Schlesische: Weder Dialekt noch Sprache?

Ákos Bitter, Ingrid Hudabiunigg, Robert Marchl:
Spracherhalt und Sprachumstellung bei der deutschsprachigen Bevölkerung in Tschechien und Ungarn. Ein historischer und soziolinguistischer Vergleich

Anja Wilhelmi:
Sprache als Kommunikationsform und -hindernis im deutschbaltischen Adel. Von der französischen Lingua franca zur deutschen Regionalsprache

Boris Blahak:
Jiddisch für ,Westjuden’. Franz Kafkas Spracherwerbstheorie des Jiddischen – ein sprachbiographisches Experiment

Jan Kubica:
Doppelsprachigkeit bei Ota Filip – zwei Identitäten?

 

Projektbericht

Katharina Dück:
Zum Zusammenhang von Sprache und Identität von Kaukasiendeutschen unter besonderer Berücksichtigung ihrer Sprachkompetenzen im Deutschen

Više o izdanju: 

De Gruyter

BKGE

Iz uvodnoga dijela rada  “Lingua monarchica an der Peripherie. Die Rolle der deutschen Sprache im politischen und sozialen Leben Kroatiens im 18. Jahrhundert” (Lingua monarchica na periferiji: uloga njemačkoga jezika u političkom i društvenom životu Hrvatske u 18. stoljeću): 

Iako je njemački jezik bio prisutan u hrvatskoj upravi i društvu od početka vladavine dinastije Habsburg 1527., poglavito putem vojne uprave i vojnogospodarstvenih poslova tijekom višestoljetnog ratovanja protiv Osmanskoga Carstva, njegovo korištenje znatno se intenzivira tijekom 18. stoljeća, obilježenim etabliranjem habsburške moći na prostoru Hrvatske i brojnim reformama koje su smjerale stvaranju protomodernih državnih struktura. Te su reforme rezultirale i znatnim promjenama u jezičnim praksama u politici i javnom životu Hrvatske. Većini stanovništva i plemstva kao „političkoga naroda“ hrvatski je bio materinski jezik i stoga je opravdano pretpostaviti da se ponajviše koristio u javnoj sferi. Ipak, u upravnim poslovima i školstvu tijekom ranoga novoga vijeka nalazimo gotovo isključivo latinski jezik, koji prevladava i u pisanoj riječi (korespondenciji, znanosti, književnosti). Djelovanje političke i intelektualne elite u cijelom je Ugarskome Kraljevstvu bilo prožeto latinskim jezikom mnogo dublje nego što je to tada bio slučaj u ostatku Monarhije i, u konačnici, Europe. Iako je najvećem dijelu ugarskoga plemstva – među koje se, u političkom smislu, ubrajalo i hrvatsko plemstvo – materinski jezik bio mađarski, i iako je velik dio hrvatskih plemićkih obitelji, osobito magnatskih obitelji, izvorno bio mađarskoga podrijetla te je učenje mađarskog jezika predstavljalo dio njihovih obrazovnih strategija, i među plemstvom je latinski predstavljao lingua communis, i to ne samo kao sredstvo sporazumijevanja, nego i kao osiguranje ravnopravnosti na participaciju u zajedničkim institucijama vlasti, a time i u političkom odlučivanju. Javna sfera je stoga ovdje bila naglašeno latinizirana, iako se čistoća latinskoga jezika često miješala s lokalnim izričajima. Uz to, obrazovanije plemstvo redovito je učilo i u privatnoj korespondenciji koristilo francuski ili talijanski jezik.

U takvom jezičnom okruženju tijekom 18. stoljeća, a osobito prema njegovu kraju, sve se veći značaj počinje pridavati njemačkom jeziku. U izvorima s hrvatskog područja njemački sve češće izranja kao jezik kojim je društvena elita demonstrirala svoj kozmopolitizam, ali i političku moć iza koje je stajao bečki dvor. Potom – u skladu s naglašenim integracijskim procesima u Monarhiji – ulazi u škole pa zatim i u upravu – prvo posredno, u koncepte spisa i interinstitucionalnu poslovnu komunikaciju, a napokon, od 1784./86. do 1790., biva (neuspješno) proglašen i službenim jezikom uprave. U cijelom tom razdoblju on ostaje simbolom – simbolom pripadnosti određenom društvenom krugu, simbolom obrazovanosti, simbolom prihvaćanja ideja prosvjetiteljstva, ali – napokon – i simbolom apsolutističke vladavine.

Cilj je ovoga rada predstaviti okolnosti koje su utjecale na prisutnost njemačkoga jezika u društvenom i političkom životu Hrvatske 18. stoljeća, analizirati prakse njegova korištenja te utvrditi obrasce i motive izbora njemačkoga kao stranoga jezika i kao jezika komunikacije. Na temelju sačuvane korespondencije, društveno-političkih traktata, literarnih djela i administrativnih spisa predstavljena je uloga znanja njemačkoga jezika u karijeri ili društvenom utjecaju pojedinca, uloga njemačkoga u transferu ideja i prožimanju kultura, motivi bečkoga dvora za poticanje učenja i korištenja njemačkoga jezika, utjecaj rasta važnosti njemačkoga jezika na obrazovne modalitete te je, napokon, ispitano u kojim je slučajevima korištenje njemačkoga postajalo političko pitanje.