Izložba Biti učenik u dugom 19. stoljeću tematizira raznolike učeničke prakse i kulturno-antropološke aspekte ško- lovanja kao što su učenički standard, učeničke bolesti, učenička disciplina, boravak u razredu, boravak u školskom dvorištu, učeničke igre i slobodno vrijeme, rad učenika u školskom vrtu, učeničke stručne prakse, učenička sjećanja, memoari, dnevnici i spomenari, izgradnja učeničkih subjektivnosti i identiteta (rodnih, socijalnih, vjerskih, nacionalnih itd.), učeničku mobilnost te diskriminaciju učenika. Izložba se bavi i socijalnim aspektom školstva (dostupnost osnovnog, srednjeg i visokog školstva, pismenost i društvena stratifikacija), zatim rodnim aspektom školstva (spolna podjela škola i nastavnih programa), intelektualnim aspektom školstva koji se promatra kroz školovanje gimnazijalaca i studenata, te ideologizacijom školstva koja se analizira kroz školske ceremonije i rituale. Tadašnji školski sustav, kao važan segment disciplinskog društva 19. stoljeća, trebao je proizvoditi pokorne građane koji su unutar cijelog društva trebali bespogovorno poštivati sve vladajuće autoritete. Tako su se vodeći pedagoški autoriteti 19. stoljeća zalagali za to da škola prije svega treba odgajati buduće „krotke“ i „poslušne“ građane. Djeci se u školi stvarala slika vladara kao brižnog oca, koji brine o svima i o svemu. Oca koji nikada ne griješi i bez kojeg bi čitavo društvo bilo izloženo nesigurnosti i ne- stabilnosti, a od učenika i učenica se očekivalo neprekidno poštivanje i uvažavanje svih vladajućih autoriteta.

Tijekom dugog 19. stoljeća školstvo se u čitavoj Europi formira kao odgojno-obrazovni sustav koji postaje važan čimbenik u nastanku modernih građanskih društava. U Hrvatskoj od kraja 18. stoljeća možemo pratiti protomodernizaciju školstva koja od sredine 19. stoljeća prerasta u modernizacijske obrazovne projekte da bi tijekom druge polovice 19. stoljeća ta moderniza cija dobila i svoje konkretne zakonske okvire. Zbog toga se u sklopu izložbe nastoji učenič ke školske prakse staviti u kontekst izgradnje modernog školskog sustava koji je do kraja 19. stoljeća na sebe preuzeo funkciju sekundarne socijalizacije.

Deplijan izložba hrv.

Na predstavljanju su govorili dr. sc. Štefka Batinić, ravnateljica Hrvatskog školskog muzeja, voditeljica projekta dr. sc. Ivana Horbec (Hrvatski institut za povijest), suradnica na projektu dr. sc. Vlasta Švoger (Hrvatski institut za povijest) i autor izložbe dr. sc. Dinko Župan (Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje), također i suradnik na projektu.

Tom smo prilikom, sumirano, mogli predstaviti sljedeće rezultate projekta u razdoblju njegova financiranja od strane Hrvatske zaklade za znanost (1. rujna 2014. – 28. veljače 2018.):

• Napisali smo 42 znanstvena rada, od toga 33 s međunarodnom recenzijom i 20 na engleskom ili njemačkom jeziku (17 radova još se nalazi u postupku objave)
• Objavili smo dvije uredničke knjige
• Održali smo 33 izlaganja na međunarodnim znanstvenim konferencijama, od toga 20 u inozemstvu (u Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Njemačkoj i Španjolskoj)
• Održali smo 27 javnih predavanja
• Obradili smo, analizirali i prezentirali izvornu građu ključnu za razumijevanje povijesti školstva i stvaranje (proto)modernog sustava državnog školstva
• Uspostavili smo javno dostupnu bazu podataka studenata iz hrvatskih zemalja na visokim školama Habsburške Monarhije te profesora i učitelja. Evidentirali smo brojne studente do kraja 19. stoljeća na svim fakutetima Sveučilišta u Beču i Sveučilišta u Budimpešti (odnosno, ranije Trnavi, Budimu ili Pešti), velik dio studenata Sveučilišta u Grazu (konkretno, studente svih fakulteta do kraja 18. stoljeća i studente Pravnoga fakulteta u drugoj polovici 19. stoljeća), kao i studente izvansveučilišnih visokih škola, kao što su Terezijanska akademija u Beču, Terezijanska vojna akademija u Bečkom Novom Mjestu, Kolegij sv. Augustina u Beču, Collegium Croaticum u Beču, Inženjerska akademija u Selmecbányi, Tehnička škola Kralja Josipa u Budimpešti, te Kraljevskim akademijama u Kolozsváru i Keszthelyu.
• Uspostavili smo interaktivnu kartu škola u Hrvatskoj i Slavoniji
• Održali smo međunarodni znanstveni skup s temom “Being a Student in the Habsburg Monarchy” (Zagreb, 18-19. svibnja 2017.). Od ukupno 22 izlagača, 15 ih došlo iz inozemstva, i to iz Austrije, Slovačke, Mađarske, Njemačke, Italije, Rusije, Nizozemske, Slovenije i Srbije.
• Održali smo doktorandsku radionicu “Istraživanje povijesti školstva: građa i metodologija” te uspostavili suradnju s Hrvatskim školskim muzejom.
• Osmislili smo i održali dvije izložbe – „Povijest školstva u Valpovštini u dugom 19. stoljeću” postavljena u Muzeju Valpovštine u prosincu 2016. godine. Izložba je bila središnja izložba Noći muzeja 2017. u Muzeju Valpovštine, a u prosincu 2017. uključena je i u stalni postav Muzeja; te „Biti učenik u Hrvatskoj u dugom 19. stoljeću”, koja je prvi put predstavljena kao prateća međunarodnom skupu „Being a Student” u svibnju 2017. u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu, a od tada je gostovala u Muzeju Slavonije u Osijeku, Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu; Gradskoj knjižnici u Valpovu te u Osnovnoj školi u Donjem Miholjcu.
• Osnovali smo sekciju za povijest školstva i obrazovanja na V. kongresu hrvatskih povjesničara (Zadar, 5-8. listopada 2017.)
• Uspostavili smo brojne međunarodne kontakte

Prezentaciju s predstavljanja projekta moguće je vidjeti ovdje.

Fotografije s predstavljanja u Hrvatskom školskom muzeju:

Izložba Biti učenik u dugom 19. stoljeću tematizira raznolike učeničke prakse i kulturno-antropološke aspekte školovanja kao što su učenički standard, učeničke bolesti, učenička disciplina, boravak u razredu, boravak u školskom dvorištu, učeničke igre i slobodno vrijeme, rad učenika u školskom vrtu, učeničke stručne prakse, učenička sjećanja, memoari, dnevnici i spomenari, izgradnja učeničkih subjektivnosti i identiteta (rodnih, socijalnih, vjerskih, nacionalnih itd.), učeničku mobilnost te diskriminaciju učenika. Izložba se bavi i socijalnim aspektom školstva (dostupnost osnovnog, srednjeg i visokog školstva, pismenost i društvena stratifikacija), zatim rodnim aspektom školstva (spolna podjela škola i nastavnih programa), intelektualnim aspektom školstva koji se promatra kroz školovanje gimnazijalaca i studenata, te ideologizacijom školstva koja se analizira kroz školske ceremonije i rituale. Tadašnji školski sustav, kao važan segment disciplinskog društva 19. stoljeća, trebao je proizvoditi pokorne građane koji su unutar cijelog društva trebali bespogovorno poštivati sve vladajuće autoritete. Tako su se vodeći pedagoški autoriteti 19. stoljeća zalagali za to da škola prije svega treba odgajati buduće „krotke“ i „poslušne“ građane. Djeci se u školi stvarala slika vladara kao brižnog oca, koji brine o svima i o svemu. Oca koji nikada ne griješi i bez kojeg bi čitavo društvo bilo izloženo nesigurnosti i ne- stabilnosti, a od učenika i učenica se očekivalo neprekidno poštivanje i uvažavanje svih vladajućih autoriteta.

Tijekom dugog 19. stoljeća školstvo se u čitavoj Europi formira kao odgojno-obrazovni sustav koji postaje važan čimbenik u nastanku modernih građanskih društava. U Hrvatskoj od kraja 18. stoljeća možemo pratiti protomodernizaciju školstva koja od sredine 19. stoljeća prerasta u modernizacijske obrazovne projekte da bi tijekom druge polovice 19. stoljeća ta moderniza cija dobila i svoje konkretne zakonske okvire. Zbog toga se u sklopu izložbe nastoji učenič ke školske prakse staviti u kontekst izgradnje modernog školskog sustava koji je do kraja 19. stoljeća na sebe preuzeo funkciju sekundarne socijalizacije.

O izložbi sa portala valpovo.hr:

Postav izložbe “Biti učenik u Hrvatskoj u dugom 19. stoljeću” nastao je u sklopu uspostavnog projekta “Od protomodernizacije do modernizacije školstva u Hrvatskoj ( 18. i 19. stoljeće) i na zanimljiv način tematizira raznolike učeničke prakse i kulturno-antropološke aspekte školovanja poput standarda učenika, učeničkih bolesti, discipline, boravka u razredu, školskom dvorištu i sve ostale dijelove života mladih u periodu koje su proveli u školskim klupama.

Autor ove izložbe, dr.sc. Dinko Župan, koji je i potpisnik istoimenog kataloga, u svom iscrpnom interdisciplinarnom istraživanju progovara o samoj institucionalizaciji školstva na našim prostorima, spolnim i rodnim nejednakostima prisutnima u obrazovanju te reformama koje su se provodile sredinom 19. stoljeća.

Dr.sc. Župan je naglasio kako se nastava  često održavala u neadekvatnim prostorima, a česte su bile i epidemije tifusa, diareje i tuberkuloze.  Cilj izložbe je približavanje široj javnosti svakodnevnicu i uvjete u kojima su se nalazili učenici 19. stoljeća. Tada ocjenjen kao najmoderniji prosvjetni sustav u Europi naizgled se nije mnogo promjenio do danas, barem kada je sama duljina obrazovnog procesa u pitanju, ali i sam se autor slaže kako je vrijeme za temeljitu kurikularnu reformu i uvođenje modernih načina obrazovanja.

Cijeli videozapis predavanja, s prezentacijom na hrvatskom jeziku, dostupan je na ovoj poveznici

Više o manifestaciji na stranicama www.radionasice.hr

TV prilog o izložbi može se pogledati ovdje.

Fotografije s otvorenja izložbe:

Izložba “Biti učenik u Hrvatskoj u dugom 19. stoljeću” pokušava odgovoriti na pitanje kakav je bio odnos prema učenicima unutar hrvatskog školskog sustava tijekom dugog 19. stoljeća. Katalog izložbe tematizira raznolike učeničke prakse i kulturno-antropološke aspekte školstva kao što su svakodnevni život učenika, učenički standard, bolesti učenika, učenička disciplina, boravak u razredu i rad učenika u školskom vrtu. Izložba se bavi i socijalnim aspektom školstva, zatim rodnim aspektom školstva, te ideologizacijom školstva.

Puni tekst kataloga dostupan je ovdje.

Izložba je osmišljena u suradnji projekta “Od protomodernizacije do modernizacije školstva u Hrvatskoj” i Hrvatskog školskog muzeja, koji je ustupio svoju bogatu građu.  U Slavonskom Brodu moći će se pogledati do sredine listopada.

Zahvaljujemo Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu na gostoprimstvu i radujemo se Vašem dolasku!

Izložba Biti učenik u dugom 19. stoljeću tematizira raznolike učeničke prakse i kulturno-antropološke aspekte ško- lovanja kao što su učenički standard, učeničke bolesti, učenička disciplina, boravak u razredu, boravak u školskom dvorištu, učeničke igre i slobodno vrijeme, rad učenika u školskom vrtu, učeničke stručne prakse, učenička sjećanja, memoari, dnevnici i spomenari, izgradnja učeničkih subjektivnosti i identiteta (rodnih, socijalnih, vjerskih, nacionalnih itd.), učeničku mobilnost te diskriminaciju učenika. Izložba se bavi i socijalnim aspektom školstva (dostupnost osnovnog, srednjeg i visokog školstva, pismenost i društvena stratifikacija), zatim rodnim aspektom školstva (spolna podjela škola i nastavnih programa), intelektualnim aspektom školstva koji se promatra kroz školovanje gimnazijalaca i studenata, te ideologizacijom školstva koja se analizira kroz školske ceremonije i rituale. Tadašnji školski sustav, kao važan segment disciplinskog društva 19. stoljeća, trebao je proizvoditi pokorne građane koji su unutar cijelog društva trebali bespogovorno poštivati sve vladajuće autoritete. Tako su se vodeći pedagoški autoriteti 19. stoljeća zalagali za to da škola prije svega treba odgajati buduće „krotke“ i „poslušne“ građane. Djeci se u školi stvarala slika vladara kao brižnog oca, koji brine o svima i o svemu. Oca koji nikada ne griješi i bez kojeg bi čitavo društvo bilo izloženo nesigurnosti i ne- stabilnosti, a od učenika i učenica se očekivalo neprekidno poštivanje i uvažavanje svih vladajućih autoriteta.

Tijekom dugog 19. stoljeća školstvo se u čitavoj Europi formira kao odgojno-obrazovni sustav koji postaje važan čimbenik u nastanku modernih građanskih društava. U Hrvatskoj od kraja 18. stoljeća možemo pratiti protomodernizaciju školstva koja od sredine 19. stoljeća prerasta u modernizacijske obrazovne projekte da bi tijekom druge polovice 19. stoljeća ta moderniza cija dobila i svoje konkretne zakonske okvire. Zbog toga se u sklopu izložbe nastoji učenič ke školske prakse staviti u kontekst izgradnje modernog školskog sustava koji je do kraja 19. stoljeća na sebe preuzeo funkciju sekundarne socijalizacije.