Obrazovni sustav kao važan segment disciplinskog društva 19. stoljeća trebao je proizvoditi pokorne građane koji su unutar cijelog društva trebali bespogovorno poštivati sve vladajuće autoritete. Tako su se vodeći pedagoški autoriteti 19. stoljeća zalagali za to da škola prije svega treba odgajati buduće „krotke“ i „poslušne“ građane. Habsburška Monarhija bila je paradigmatski primjer disciplinsko-birokratskog društva 19. stoljeća, društva u kojem se inzistiralo na apsolutnoj lojalnosti vladaru i poštivanju svih oblika vlasti. Školski je sustav kao dio disciplinsko-birokratskog sustava trebao podržavati vladajući mehanizam moći koji je omogućavao neupitnost državnih autoriteta. Taj je mehanizam moći počivao na građanskoj patrijarhalnoj vertikali, naime kao što se u obitelji trebao neupitno poštivati autoritet oca tako se u školi trebao poštivati autoritet školskih vlasti koje su posredovale autoritet bana i vladara. «Autoritet i pietet dva su glavna čudoredna motiva u obitelji. Iz odnošaja autoriteta i pieteta razvijaju se običaji u obitelji, jaka spona u životu, izvor reda, poredka i propisa.» Djeci se u školi stvarala slika vladara kao brižnog oca, koji brine o svima i o svemu. Oca koji nikada ne griješi i bez kojeg bi čitavo društvo bilo izloženo nesigurnosti i nestabilnosti. Od učenika i učenica se očekivalo neprekidno poštivanje i uvažavanje svih vladajućih autoriteta. Iz spomenica i školskih izvještaja je vidljivo da su učenici redovito obilježavali imendan i rođendan Franje Josipa I, kao i sve važnije godišnjice njegove vlasti. Iako ne tako redovito neke su slavonske škole obilježavale i imendan bana Dragutina Khuena-Héderváryja. Takvo se slavljenje i veličanje bana u potpunosti uklapalo u autoritarni karakter njegovog režima. Dobar primjer uvida u tadašnju ideolgizaciju školstva daje Počastna knjiga pučke škole u Valpovu koja je služila za upisivanje imena i prezimena svih odličnih učenika i učenica na kraju školske godine, odnosno onih koji su se odlikovali u „ćudoredju i nauku“ u valpovačkoj dječačkoj i djevojačkoj školi. Knjiga se redovito vodila od školske godine 1885/6. do 1914/5, zatim od 1918/9. do 1922/3, te od 1937/8. do 1940/41. Početna stranica za svaku godinu ukrašena je raznolikim ilustracijama kao što su grbovi, zastave, raznovrsni ornamenti, portreti, građevine, itd. Mnogi od crteža odražavaju tadašnju vladajuću ideologiju i ukazuju na permanentnu vezanost školstva za vladajuće režime.

Dinko Župan