Ivana Horbec, “Lessons in ‘Good Policy’ for the King’s Servants: Political and Cameral Studies in Croatia (1769-1776)”
U časopisu Povijesni prilozi, br. 54. iz 2018., objavljen je članak Ivane Horbec “Lessons in ‘Good Policy’ for the King’s Servants: Political and Cameral Studies in Croatia 1769-1776″ (Podučavanje kraljevih službenika “dobroj vladavini”: Studij političkih i kameralnih znanosti u Hrvatskoj 1769. – 1776.)
Rad je nastao na temelju izlaganja na međunarodnom znanstvenom skupu ‘King’ Maria Theresia, koji je održan u Zagrebu 10. i 11. travnja 2017., a dostupan je (na engleskom jeziku) na ovoj poveznici.
Prijevod sažetka:
Tijekom vladavine Marije Terezije, uz opsežne reforme koje su vodile formiranju protomoderne uprave u Hrvatsko-Slavonskome Kraljevstvu, oblikovana je i nova percepcija “prosvijećenogˮ javnog službenika. Iako još uvijek gotovo isključivo plemićkoga staleža, taj je službenik morao biti lojalan interesima bečkoga dvora i spreman provoditi reforme, ali i sposoban da vladara savjetuje o nužnim mjerama napretka u smislu vladavine prosvijećenog apsolutizma. U isto je vrijeme njegov javni autoritet morao biti prihvaćen od strane staleža kao nositelja tradicionalnih političkih struktura. Profesionalno obrazovanje javnih službenika stoga je postalo jednim od važnijih ciljeva prosvjetnih reformi 18. stoljeća: upravo je Marija Terezija osnovala niz akademija i tečajeva na kojima je nastava bila kontrolirana od strane države, a njih su pratile intenzivne reforme sveučilišnih programa – prije svega na studijima prava i filozofije. Na njima su se podučavale znanosti koje su bile praktično primjenjive u javnoj upravi ili ekonomiji, a budući javni službenici podučavali su se vještinama “dobre politikeˮ ili “pametne vladavineˮ (gute Polizei) koje su obuhvaćale teoretska znanja javne uprave, školstva, zdravstva, gospodarstva te sigurnosti kao glavnih postulata za postizanje “javnoga dobraˮ ili “općega blagostanja.ˮ Jedan od takvih programa, kao samostalni studij, osnovan je 1769. u Varaždinu. Usko povezan sa novoosnovanim Hrvatskim kraljevskim vijećem, zamišljen je kao obrazovni centar s regionalnim značajem ne samo i za buduće i za već djelatne javne službenike. Ovim se radom, pretežito na temelju arhivskih istraživanja, na primjeru Političko-kameralnog studija u Varaždinu do razdoblja njegove integracije u Kraljevsku akademiju u Zagrebu 1776. prikazuje politika Marije Terezije prema školovanju javnih službenika i definira znanje koje je za javnu službu bilo potrebno u razdoblju prosvjećenog apsolutizma, odnosno u razdoblju stvaranja protomodernih struktura državne vlasti. Studij u Varaždinu komparira se s drugim sličnim programima na području Habsburške Monarhije, a njegov se uspjeh u Hrvatskoj i na regionalnoj razini kritički propituje.
