Konferencija “Vino i vinogradarstvo u povijesti Slavonije, Srijema i Baranje”

Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje i Erdutski vinogradi organizirali su znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem na temu “Vino i vinogradarstvo u povijesti Slavonije, Srijema i Baranje”. Skup je održan u Slavonskom Brodu i Erdutu od 20. do 22. rujna 2017.

Na skupu su sudjelovala dvojica suradnika projekta – dr. Dinko Župan i dr. Branko Ostajmer, i to sa sljedećim temama izlaganja:

Dinko Župan, Vinogradarstvo u slavonskim školama u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća

Vinogradarstvo je u hrvatski školski sustav druge polovice 19. stoljeća bilo uključeno na više razina. Na prvoj razini vinogradarstvo je bilo uključeno u osnovnim školama u sklopu praktičnog rada u školskim vrtovima. Od 1874. godine u sklopu svake škole trebao se nalaziti školski vrt u kojem su djevojčice imale praktičnu obuku u povrtlarstvu, a dječaci u voćarstvu i vinogradarstvu. Na drugoj razini vinogradarstvo je bilo uključeno u strukovnim gospodarskim školama u sklopu kojih su polaznici na drugoj godini imali predmet vinogradarstvo. Taj predmet je u zimskom semestru imao tjednu satnicu od 3 sata, a u ljetnom 1 sat tjedno. Polaznici gospodarskih učilišta tako su učili o: raznim vrstama vinove loze, položaju i tlu vinograda, cijepljenju i održavanju loze, sađenju novih vinograda, rezidbi trsova i njihovoj zaštiti od nametnika. Osim u gospodarskim školama vinogradarstvo je na drugoj razini bilo zastupljeno i u specijaliziranim vinogradarskim školama. U prvom dijelu izlaganja autor je prikazao zastupljenost vinove loze u pojedinim školskim vrtovima slavonskih pučkih škola. Drugi dio izlaganja bio je posvećen gospodarskoj školi u Požegi (Kraljevska zemaljska ratarnica) u sklopu koje su polaznici imali teorijsku nastavu i praktičnu obuku iz vinogradarstva na vinogradu veličine dva jutra na kojem su se uzgajale razne sorte vinove loze (graševina, burgundac, zelenika i crna braničevka). Osim požeške Ratarnice prikazan je i rad Kraljevske vinogradarske škole koja je osnovana 1899. u Iloku. Na kraju istaknuto je koliko je vinogradarstvo bilo zastupljeno i tematizirano u specijaliziranom školskom časopisu Školski vrt koji je izlazio tijekom devedesetih godina 19. stoljeća.

Branko Ostajmer,  Prvo srijemsko vinarsko dioničko društvo u Iloku

Vinogradarstvo je od davnih vremena bilo važna gospodarstvena grana na tlu Srijema, možda i više nego u bilo kojem drugom hrvatskom kraju. Navedeno je vrijedilo i za razdoblje druge polovice 19. stoljeća. Nepoznati autor jednoga novinskoga izvješća predočio je značenje vinogradarstva, vinarstva i vina za Srijem na sljedeći slikovit način: “… jer nam je vinogradarstvo najveća, rekao bih jedina privreda”. U svakom slučaju, nije bilo nimalo neobično da je jedno od prvih hrvatskih vinarskih dioničkih društava zasnovano 1872. godine u Iloku, u okrilju Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva (u obližnjim Srijemskim Karlovcima slično društvo se osniva naredne, 1873. godine, ali prvim takvim društvom u hrvatskim zemljama – Prvim dalmatinskim vinarskim društvom – kiti se Split). Osnovni ciljevi Prvoga srijemskog vinarskog dioničkog društva bili su unapređenje vinogradarstva i posredovanje u trgovini vina, odnosno plasman vina – ali i šljivovice – na inozemna tržišta. Društvo se pobrinulo i oko izlaganja raznih vrsta srijemskih vina na domaćim i međunarodnim gospodarskim izložbama s kojih su se srijemski vinari vraćali ovjenčani brojnim nagradama i priznanjima. Međutim, obećavajući uzlet Društva i srijemskoga vinogradarstva uopće naglo je prekinut; u spletu uzroka dominirali su pojava filoksere i narušeni međunacionalni (hrvatsko-srpski) odnosi na tlu Iloka i Srijema. Cilj izlaganja i pisanoga rada jest predstaviti okolnosti u kojima je iločko Prvo srijemsko vinarsko dioničko društvo nastalo, uspješno djelovalo te naglo i neslavno skončalo

Puni program skupa i knjiga sažetaka dostupni su na sljedećoj poveznici